Predsjedništvo HAZU-a u BiH je na održanoj sjednici razmatralo ostvarivanje ljudskih i kolektivnih prava i sloboda te zaključilo, na temelju više bitnih parametara, da se Hrvate u BiH sustavno obespravljuje, diskriminira i ponižava pa ovom promemorijom želi upoznati pojedine uvažene međunarodne ustanove i javnost o uskraćivanju i reduciranju elementarnih političkih, gospodarskih i drugih demokratskih prava i sloboda.
Kao najviša institucija hrvatskoga naroda u znanosti i umjetnosti, Akademija ne smije šutjeti ni biti ravnodušna dok se krše temeljna prava i interesi drevnog europskog i konstitutivnog naroda BiH. Zadaća intelektualaca je kritički analizirati stanje te na argumentiran način, u dobroj namjeri, iskazivati istinu, razotkrivati nepravdu, upućivati na postupke kojima se kompromitiraju prava i slobode proklamirane i usvojene Općom deklaracijom UN-a o ljudskim pravima i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obespravljivanje i diskriminacija
Pripadamo narodu koji je dugo snivao, želio i očekivao zapadnoeuropske civilizacijske i demokratske standarde, ali zbog nesklone povijesti, totalitarizma, centralizma, unitarizma, hegemonije i diskriminacije mnogi su Hrvati morali bježati iz svoje domovine u zemlje zapadne Europe ili u Ameriku. Ne želimo praviti od sebe nikakvu žrtvu ni tražiti bilo čije milosrđe, povlastice i protežiranje, nego hoćemo i moramo reći da smo, unatoč svim patnjama, progonima, već trinaest stoljeća duboko ukorijenjeni u ovu zemlju, da pripadamo zapadnoeuropskoj civilizaciji i uljudbi. I danas Hrvati iskreno i prvi vuku BiH u euroatlantske integracije, a kako im se vraća?
Ova promemorija, zahtjev za stvarnu, a ne verbalnu jednakopravnost i konstitutivnost, znači da je došla voda do grla, da su Hrvati u teškom i opasnom položaju pa Akademija ima intelektualnu i moralnu obvezu dići glas i upoznati javnost sa stvarnim stanjem. Optužba da Hrvati i hrvatski predstavnici vode tobože proistočnu politiku grubo je podmetanje, smišljena izmišljotina, neutemeljena kleveta, što odbacujemo s indignacijom. Kad god Hrvati traže pravdu, istinu, kad se zauzimaju za ravnopravnost konstitutivnih naroda i iskreno, bez pretvaranja, zalažu za ulazak BiH u euroatlantske integracije, neutemeljeno i tendenciozno ih se optužuje za ovo i ono da se ne bi rješavali opravdani zahtjevi predstavnika hrvatskoga naroda.
Članovi Predsjedništva postavljaju pitanja i traže odgovor: Zašto se malobrojni hrvatski narod obespravljuje i diskriminira? Zašto mu se uskraćuje pravo na jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda? Zašto su se samovoljno prekrajale odredbe Daytonskog sporazuma i sve na štetu hrvatskoga naroda? Zašto je BiH dovedena u teško krizno stanje, do razdora, sijanja mržnje, netrpeljivosti, nepovjerenja? Zašto se šuti i ne procesuiraju masovni i drugi zločini nad Hrvatima? Zašto se šuti o etničkom čišćenju Hrvata, što svjedoče ugašene župe, razorena, spaljena sela, opljačkane devastirane kuće? Zašto još nisu pronađeni izvršitelji ubojstva hrvatskog generala, doministra unutarnjih poslova Federacije, te uglednog gospodarstvenika, sedam Hrvata povratnika u središnjoj Bosni i još mnogo sličnih, konkretnih i poznatih slučajeva i događaja.
U ovoj prilici predočit ćemo samo neke činjenice koje potvrđuju tezu izrečenu na početku promemorije.
• Hrvatima je uskraćeno pravo na televizijski kanal na hrvatskom jeziku, pa drugi stvaraju javno mišljenje i sliku o Hrvatima koja je u pravilu negativna i neistinita, a koju koriste međunarodni predstavnici i javnost.
• Pred licem javnosti i brojnih međunarodnih dužnosnika Hrvatima četiri puta drugi nameću, biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji na izborima dobije tek dva do tri posto hrvatskih glasova, a kandidatkinja/kandidat koji dobije čak 97 posto glasova hrvatskih birača nema pravo predstavljati volju hrvatskoga naroda. Da apsurd i nepravda budu prava groteska, taj nametnuti član Predsjedništva ne obraća se hrvatskim biračima, a usto je i persona non grata u svim općinama s hrvatskom većinom.
Umjesto da se ojačavaju mehanizmi zaštite prava i sloboda malobrojnijeg naroda u višenacionalnoj zajednici, kakva je BiH, Hrvatima se oduzimaju i još preostala dva institucionalna mehanizma zaštite vitalnih interesa: biranje člana Predsjedništva i izbor zastupnika u domove naroda. Naime, od izbora do izbora nagovori se pojedince brojnijeg naroda da se izjasne Hrvatima. Stavljaju ih na liste i biraju u domove naroda kako bi opstruirali odluke koje su hrvatski interes. Ima li još negdje u demokratskom svijetu ovakvih mirakula - čuda, smicalica, podvala. Čudnovato je da su ove, i ne samo ove, očite lukavštine, prepredeni postupci, za međunarodne predstavnike O. K. - sve je ispravno, all correct, jer ovakve se nepravde čine samo Hrvatima i to može proći. Pitamo, mogu li ovakvi i slični postupci, bez primjera u demokratskom svijetu, jamčiti jednakopravnost konstitutivnih naroda, ostvarivanje zajamčenih temeljnih prava i sloboda te članstvo u Europskoj uniji? Napokon, jesu li ovi postupci moralni? Da ima iskrene i dobre volje, davno bi se promijenio Izborni zakon.
Izuzev očite političke diskriminacije, Hrvatima se uskraćuje i pravo na razvoj. Prva odredba Deklaracije o pravu na razvoj koju je usvojila Opća skupština UN-a glasi: “ - određuju se neotuđiva prava naroda na samoodređenje i suverenitet nad svim svojim prirodnim resursima i bogatstvima. Čovjek nije samo središnji subjekt razvoja nego je, pojedinačno i kolektivno, odgovoran za razvoj, što znači da mora postati aktivan sudionik promjena. Na nacionalnoj razini to podrazumijeva donošenje odgovarajućih razvojnih politika kojima se promiče jednakost u korištenju najvažnijih društvenih resursa i odgovarajuća gospodarska i socijalna reforma u cilju suzbijanja svih oblika društvene nepravde”.
• U novijoj povijesti nema primjera da je opljačkana ili uništena banka kao što je fizički likvidirana Hercegovačka banka tenkovima, dugim cijevima, specijalcima s kapuljačama, helikopterima. Banka je imala 4 tisuće gospodarstvenika, 95 tisuća štediša, bila pokretač gospodarskog i svekolikog razvoja ne samo Hercegovine nego i BiH.
• Da se grubo ignoriraju i preziru gospodarski interesi hrvatskoga naroda, zorno pokazuje i najnoviji primjer. Naime, područje s hrvatskom većinom stanovništva konačno treba dobiti plin koji bi se plinovodom dopremao iz Republike Hrvatske. Trasa budućeg plinovoda ide zemljištem u vlasništvu Hrvata, a oni će biti i glavni potrošači plina. Hrvatima se, međutim, ne dopušta osnovati tvrtku za upravljanje plinom koji će koristiti, nego na izričit nalog veleposlanika SAD-a upravljanje plinovodom daje u nadležnost BH-Gasu d. o. o. sa sjedištem u Sarajevu, a tvrtka je u dubokim financijskim problemima, a uza sve to, u tvrtki ne radi ni jedan Hrvat. Bez obzira na to što su vijećnici svih hrvatskih stranaka bili protiv odluke, Hrvati su preglasani kao i toliko puta do sada. Hrvate se isključuje iz donošenja bitnih odluka, njima se rješenja nameću, u njih se nema povjerenja. Ako je veleposlanik nadležan, po Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima, utvrđivati trasu plinovoda i određivati gdje će biti njegovo sjedište, tko će i kako njime upravljati, bilo bi korektno da je poticao dijalog zainteresiranih strana, da je konzultirao stručnjake i RH koja mora izgraditi oko 70 kilometara plinovoda do granice s BiH. Podsjećamo, druga dva konstitutivna naroda već desetljećima koriste plin, imaju svoje tvrtke za upravljanje plinovodom i plinom, ali Hrvatima se uskraćuje čak i to pravo. Ovaj postupak ne doprinosi ravnopravnosti konstitutivnih naroda ni pravu hrvatskoga naroda na razvoj, ni izgradnju dobrosusjedskih odnosa i uspostavljanju suradnje. Još su, nažalost, na deseci i drugih primjera kojima se može još jasnije potvrditi nejednakost, diskriminacija hrvatskoga naroda u BiH. Drugi su desetljećima stvarali negativno javno mišljenje i u svijet odašiljali, još uvijek odašilju, neistine o Hrvatima. Umjesto da se svaki put čuje i druga strana, mnogi međunarodni dužnosnici donose prosudbe i odluke o Hrvatima na temelju stvorenih predrasuda, negativnih stereotipa i neistina. Umjesto prikazivanja povijesne stvarnosti, Hrvate se ocrnjuje svaki put kad na demokratski način iskazuju svoje nezadovoljstvo.
HAZU u BiH otvoren je za razgovor, za dijalog, toleranciju, okrenut sadašnjosti i budućnosti, ali ne želimo da nas se vraća u političke ustroje prošlosti. Spremni smo otvoreno razgovarati s ustanovama kojima smo uputili promemoriju. BiH je domovina i hrvatskoga naroda. Hrvati imaju svoju povijest, kulturu, svoj jezik, svoju tradiciju i vrijednosti na univerzalnoj matrici jer ne traže za sebe nikakve privilegije, nego samo jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda u pravima i dužnostima te stvaranje uvjeta za europske integracije. Naša snaga su istina, činjenice, dijalog, tolerancija, poštivanje razlika i dobrosusjedska suradnja. Smatramo da BiH, s više razboritosti i međusobnog povjerenja, može postati iznimno prosperitetna država na Balkanu, na ponos Europe i svijeta, a ovakva kakva je danas, komu je to u interesu, tonut će u sve dublju krizu. Predstavnici međunarodne zajednice s brojnim i neograničenim ovlastima snose veliku odgovornost za ovakvo neodrživo stanje te za ponižavanje i obespravljivanje hrvatskoga naroda. Hrvatima se nudi bolja budućnost, a oduzimaju im se prava u sadašnjosti. O tomu treba govoriti istinu jer uvjereni smo da vlade pojedinih zemalja ne stoje iza politike pojedinaca koji samovoljno obespravljuju, diskriminiraju i ugrožavaju opstanak hrvatskoga naroda u BiH.
Kako riješiti krizu
Nakon svega želimo podsjetiti da se duboka i dugotrajna kriza u višenacionalnoj BiH s tri ravnopravna konstitutivna naroda ne može razriješiti takozvanim građanskim ustrojem jer bi to bila najcrnja unitarizacija koja bi dovela do potpune obespravljenosti Hrvata. Ostvarila bi se totalna podređenost, majorizacija i minorizacija hrvatskoga naroda. Promicatelji tzv. građanske BiH već su skinuli masku, razotkrivena je podvala, prijevara uz pomoć neistinitih, licemjernih riječi i demagoških parola političara koji u mišljenju i djelovanju zauzimaju i nameću ekstremne stavove, rigidnost i isključivost. Bosnu i Hercegovinu tvore tri konstitutivna naroda – subjekta i nitko razborit ne vidi njezinu budućnost u unitarizaciji, dominaciji i hegemonizmu jednog naroda. Ni separatizam – odvajanje i zatvaranje – ne rješava krizu, nego još više antagonizira narode, stvara razdor i raspiruje mržnju.
Kriza se razrješava i vodi BiH u euroatlantske integracije samo politikom čistih računa, decentralizacijom, stvarnom federalizacijom u kojoj će svi konstitutivni narodi biti uistinu ravnopravni. To će očuvati suverenost BiH i njezine postojeće granice. BiH treba biti domovina svih njezinih konstitutivnih naroda i građana koji će živjeti u miru, slobodi, sigurnosti, imati perspektivnu budućnost. Trajan mir ne može se uspostaviti nepravdom, stvaranjem razdora, zavađanjem naroda ni nasiljem. Svatko vidi da je postojeće stanje nepravedno, nefunkcionalno, neracionalno i posve neuspješno. Nema iskrenog dijaloga, tolerancije, međusobnog uvažavanja i priznavanja. Unatoč sličnosti i upućenosti jednih na druge, treba znati da postoje i duboke razlike. Svaki narod ima svoj interes, svoju povijesnu istinu, svoju kulturu, tradiciju, svoje običaje, svoj jezik, svoju konfesiju, riječju - svoja identitetska obilježja.
U Europi ima više država koje imaju različitosti kao i BiH pa uspješno funkcioniraju. Zašto se u BiH ustrajava na modelu koji je vodi u sve dublju krizu, a nema političke mudrosti i hrabrosti demokratizirati BiH po modelu koji se uspješno ostvaruje u razvijenim zemljama Europe. Očekujemo, ova će godina biti prekretnica nabolje jer će mudrost, dijalog, tolerancija, iskustvo, politička kultura i korektnost konačno uspostaviti odnose po mjeri sva tri konstitutivna naroda i građana. Povijesnu se priliku ne bi smjelo propustiti. •
