Dok se Amerikanci, Europljani i Rusi međusobno špijuniraju, podmeću i optužuju, Kinezi ekonomski osvajaju regiju. Nije u pitanju samo BiH. Kineske kompanije i tehnologija gradit će Pelješki most, već grade prvu autocestu kroz Crnu Goru, a u Srbiji su, između ostaloga, preuzeli smederevsku željezaru, ali i pokrenuli mnoge druge investicije. “Put svile” u Europi postaje put kineske ekonomske dominacije s kojom neupitno ide i geopolitički utjecaj koji je Zapad, čini se, podcijenio. U šali se u BiH govori kako su Kinezi već sada najbrojnija nacionalna manjina s brojnim trgovinama, a slijede Arapi i ljudi iz muslimanskih zemalja koji sve više nastanjuju ovu zemlju iz koje mladi bježe na Zapad.
Kineske kompanije postale su glavni kreditori i graditelji energetskih objekata u BiH, a sve više i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Dok se drugi povlače ili odustaju, Kinezi uporno i odlučno ulaze u stotine milijuna eura vrijedne energetske projekte u BiH.
Rudnik mrkog ugljena “Banovići”, koji je ostao izvan koncerna Elektroprivrede BiH, gradit će termoelektranu sa strateškim partnerom, kineskom kompanijom. Riječ je o investiciji vrijednoj 450 milijuna eura. Elektroprivreda BiH i Kinezi već dulje finaliziraju ugovor o gradnji bloka 7 u TE Tuzla, vrijedan 722 milijuna eura, što predstavlja najveću poslijeratnu investiciju u elektroenergetski sektor BiH. Financijer je kineska razvojna banka EXIM.
Slično je i u Republici Srpskoj, gdje se najavljuje gradnja dvaju kapitalnih energetskih objekata s kineskim partnerima. HE Buk Bijela gradit će se na rijeci Drini, a vrijedan je 195,1 milijun eura. U RS-u je kineskim novcem sagrađena i najveća investicija u poslijeratnoj bivšoj zajednici TE Stanari vrijedna više od 550 milijuna eura. Velika kineska kompanija gradila bi HE Dabar, koji izravno ugrožava dolinu Neretve s pojačanim zaslanjivanjem od Metkovića do Čapljine. Ta hidroelektrana pripada sustavu “Gornji horizonti”. Vrijednost investicije iznosi 352 milijuna KM.
Dostupne informacije govore da su Kinezi najozbiljniji partneri i za preostale planirane energetske objekte u RS-u. Njihova prednost u odnosu na druge je, između ostalog, to što u pravilu imaju snažne banke koje su ih spremne podržati. Naravno, banke su u državnom vlasništvu pa je jasno kako je kineski energetski prodor u BiH i na Balkan općenito, projekt iza kojeg potpuno stoji službeni Peking. Kao takvi oni se kroz projekt “16+1” nameću kao bitan geopolitički igrač u državama središnje i istočne Europe. Za Kinu je tih 16 zemalja most s EU. Jednim će moći zaobilaziti službenu politiku EU, a drugim će omogućavati državama iz te skupine jačanje pregovaračkih pozicija spram Bruxellesa. Tako bi investicije iz istočne Azije mogle BiH biti vjetar u leđa za Zapad i Europu. Osobito ako se Kinezi počnu masovnije naseljavati u BiH i kao takvi se izbore za status nove nacionalne manjine. Tada bi “nas i Kineza” bilo milijardu i 400 tisuća. Konačno neka snaga.
